Svake godine, školska zadruga „Hižica“ u suradnji s ravnateljicom, gđom. Rahelom Blažević, raznim vanjskim suradnicima, učiteljima i roditeljima organizira za učenike OŠ Andrije Kačića Miošića  i PŠ Antuna Gustava Matoša niz adventskih radionica. Učitelji i voditelji školske zadruge trude se kako bi radionice bile raznovrsne , te kako bi učenicima osim tradicijskih tehnika ( izrada cvijeća i lutkica od komušine, izrada zagorskih hižica u terakoti, izrada nakita i cvijeća od krep papira…) ponudili i nove tehnike ( oslikavanje stakla, vezenje čestitki, salvetna tehnika, fuzija stakla, marmoriranje, kaširanje…) ali i tradicijske tehnike koje nisu karakteristične za njihovu regiju. Tako smo ove godine u suradnji s udrugom „Era slobodnih ruku“ čiji je član naša učiteljica  Sandra Ljubljanović organizirali radionicu filcanja vune. Filcanje je tehnika prerade vune koja se temelji na svojstvu vlakana da se uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja, a uz pomoć sapuna, međusobno upletu u čvrstu strukturu. Vuna se nakon češljanja ne prede u nit, nego se moči vodom i sapunom, a zatim gnječi i valja. Zahvaljujući građi vunene niti, koja je prekrivena krljušti sličnoj ribljoj, vlakna se u postupku sve čvršće međusobno isprepliću, zapinju i upliću. Na kraju dobijamo gust i neraskidiv materijal — filc ili pust.

Pradomovina filca je vjerojatno Srednja Azija. Ondje Mongoli i danas svoje jurte proizvode filcanjem devine dlake. U Europu su tehniku donijeli Avari i Huni tijekom svojih prodora na zapad. Tome u prilog govori činjenica da je filcanje najsnažnija tradicija baš u ugro-finskim zemljama, odnosno Mađarskoj i Finskoj, no tehnika je danas poznata svuda u svijetu gdje se uzgajaju ovce jer na jednostavan način, izvediv i u kući, omogućava iskorištavanje vune. 

U Hrvatskoj filcanje nije izrazita tradicija već, osim pustenih šešira, tek postupak u dodatku pletenju. Slavonske duge veste bi se nakon pletenja gnječile i valjale kako bi očvrsnule. Nekada pojam na sjeveru Jadrana, creske vunene čarape također su se nakon pletenja ufilcavale — u njihovom je slučaju čvrstoća bila još važnija. Udruge  koje se danas uspješno bave filcanjem vune u Hrvatskoj  su udruga „Ruta“ s otoka „Cresa“,  udruga „Goranske vunarice“ iz Ravne Gore, udruga „Era slobodnih ruku“ iz Varaždina.

Finoća filcanog materijala ovisi dakako i o vrsti ovaca — najkvalitetniju vunu, onu ovce merino, nemamo. No oštru i dugu vunu creske pramenke, nepogodnu za predenje i pregrubu za fine tkanine, baš te kvalitete čine iznimno zahvalnom za oblikovanje ovom tehnikom. Udruga „Era slobodnih ruku“ koristi vunu privatnog proizvođača iz Virja, te je tu vunu koristila i na školskoj radionici.

Izrada ravne plohe

    1.   Prirediti radnu podlogu: deblji ručnik + valovita podloga
    2.   Priprema vune: 120 g vune rasporediti u dva sloja – prvi sloj vodoravnih niti, drugi sloj okomitih niti, vunu treba ravnomjerno rasporediti
    3.   Ukrasiti obojanom vunom po želji
    4.   Prekriti crtež starom zavjesom
    5.   Navlažiti vunu sapunicom i toplom vodom i tapkati 20 minuta
    6.   Umotati vunu u podlogu i valjati po 50 puta sa četiri strane: prednja, stražnja, bočno
    7.   Gnječiti vunu da se stvori što veća količina pjene
    8.   Kratko ponoviti valjanje sa svih strana (do 20 puta)
    9.   Maknuti zavjesu te zagladiti plohu plastičnom vrećicom
    10.  Isprati
    11.  Osušiti