Prvog studenoga slavili smo svetkovinu Svih svetih, a sutradan Dušni dan. U te dane spominjemo se svih naših pokojnika i upućujemo milosrdnom Bogu svoje molitve za njih, prikazujući napose za njih svetu misu, dozivljući si u svijest da ćemo se jednom i mi pridružiti njima.

"Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno! Kršćanska poruka je da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mučno rađanje u novi život, život s Bogom "oči u oči".

Odvojite trenutak da se sjetite svojih najmilijih koji više nisu s vama, a onda pođite se družiti sa živima jer na današnji dan slavi se i život!

I učenici prvoga razreda prošetali su se do groblja kako bi upalili svijeće za sve bivše zaposlenike i učenike naše škole te one kojih se nitko ne sjeća. Na putu do groblja zaustavili smo se kod župne crkve kako bi učenici vidjeli kip sv. Martina te čuli nešto o zaštitniku svoje župe, čiji blagdan uskoro slavimo. U dvorištu župnoga dvora vidjeli su spomen-bistu Marici Stanković. Zapalili su svijeće kod kapelice Srca Isusova te kod spomen-obilježja nestalim i poginulim Voćancima u ratovima XX. st.

Na groblju smo se okupili oko središnjega križa te upalili svijeće za sve pokojne – svoje najmilije i one kojih se nitko ne sjeća.

Petra Hojski