DOŠAŠĆE ili ADVENT (lat. adventus = dolazak) vrijeme je pripreme za blagdan Božića, a ujedno je početak crkvene godine. U zapadnom kršćanstvu došašće počinje četiri nedjelje prije Božića: najranije može početi 27. studenog, najkasnije 3. prosinca, a završava 24. prosinca. U liturgiji došašća prevladava ljubičasta boja. Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, a trajalo je 40 dana kao i korizma, dakle počevši od spomendana sv. Martina. Ipak je u 6. st. skraćeno na 4 nedjelje, što je zadržano sve do danas. U prvome dijelu došašća vjernici se pripravljaju za Kristov dolazak na kraju vremena, dok se u drugom dijelu pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.

U došašću se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. Taj se vijenac obično plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja, što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost. Sam vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svjetlo. Svakog jutra održavaju se zornice, puku omiljene rane mise koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Također su simbol kršćanske budnosti za Kristov dolazak.

Kao i božićne, hrvatske adventske pjesme ubrajaju se među najljepše, a nerijetko imaju marijansko obilježje. Neke od poznatijih su: "Padaj s neba", "Zlatnih krila", "O, Marijo, ti sjajna zornice", "Poslan bi anđeo Gabrijel", "Visom leteć ptice male". U tim adventskim pjesmama izražava se radost skorom dolasku Božića i potiče se vjernike da se duhovno pripreme, a ujedno se iskazuje i štovanje Blažene Djevice Marije.

U vremenu došašća slavi se i nekoliko blagdana: sv. Barbara (4.12., zaštitnica rudara), sv. Nikola (6.12., zaštitnik pomoraca, putnika i djece), Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije (8.12.), sv. Lucija (13.12., zaštitnica očiju).

Svi nas ovi prekrasni običaji pozivaju na isto na što nas i Sveto Pismo potiče: prorok Izaija poziva: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“. O kojem je to putu i stazi riječ? Ovo je, naime, povlašteno vrijeme za djela milosrđa, za molitvu, za duhovnu a ne samo materijalnu pripravu za najradosniji kršćanski blagdan, blagdan Kristova rođenja. U protivnom slavimo Isusov rođendan ostavljajući Slavljenika ispred vrata naših domova i srca, a običaji koje obdržavamo ostaju tek puko vršenje nečega što je ispražnjeno od vlastitog značenja. Stoga, kako kaže adventski stih, „srca gore, evo zore“!

                                                                                              Valentina Krizmanić