Svjetska zdravstvena organizacija, kao krovna zdravstvena organizacija, ističe redovitu tjelesnu aktivnost kao jedan od najvažnijih preduvjeta dobrog zdravlja. U tu svrhu je 2003. godine pokrenula inicijativu da se 10. svibnja obilježava Međunarodni dan tjelesne aktivnosti, odnosno Dan kretanja za zdravlje provedbom aktivnosti kojima se promiče redovita tjelesna aktivnost bez obzira na sadržaj, mjesto i vrijeme izvođenja.
Osnovna škola Andrije Kačića Miošića Donja Voća s Područnom školom Antuna Gustava Matoša u Gornjoj Voći je škola koja po svojoj lokaciji pripada ruralnom području. U sklopu školskih zgrada nema sportske dvorane već manje asfaltirano vanjsko školsko igralište. U funkciji sportske dvorane (u obje škole) je prostor koji je je zapravo učionica prilagođena za potrebe izvođenje nastave TZK-a. Nastava se redovito izvodi i ostvaruju njezini ishodi unatoč minimalnim prostornim i tehničkim uvjetima.
Ove godine pozivani smo kao škola uključena u projekt Poligon za tjelesnu aktivnost školske djece da na ovaj dan osmislimo i provedemo aktivnosti koje se mogu provoditi u i oko škole kako bi naši učenici bili što više tjelesno aktivni. Nakon tri i više godina iskustva i korištenja kineziološke opreme za provedbu aktivnosti prikazali smo neke primjere korištenja opreme u nastavi TZK i u drugim predmetima. Redovito se koristimo dobivenim pomagalima i prilagođavamo ih svojim uvjetima. Učenici ih rado koriste, naročito niži uzrast razredne nastave. Ova oprema pokazala se kao tehnički vrlo prilagodljiva za prijenos i korištenje na otvorenom prostoru. Uz korištenje oprema na nastavi, učenici često pribjegavaju samostalnom korištenju u vremenu kad se pojavljuje minimalno vrijeme koje mogu koristit za sebe (neposredno prije ili poslije nastave TZK-a), u produženom boravku, stvarajući samostalan poligon prema svom nahođenju i dječjoj mašti. U takvim aktivnostima neki motorički zadatak koji se izvodi postaje jedna dječja priča. Dio pomagala iz seta koristi se i u razredu, u dječje slobodno vrijeme. U tom smo pogledu zadovoljni jer učenici jednostavno ulaze u tjelesnu aktivnosti, a nadasve socijalan kontakt i druženje kroz igru.
Ova pomagala nam omogućuju da naši učenici na trenutak budu jednakih mogućnosti u organiziranoj edukaciji i primjeni motivacijskih pomagala vezano za tjelesnu aktivnost koju želimo i dužni smo provesti među djecom. O potrebi kretanja redovito educiramo djecu, no sportski rekviziti izazivaju jači interes kod djece za realizaciju istog.
Ankica Belcar, učiteljica razredne nastave
