Na samom početku nove školske godine u OŠ A.K.Miošića u Donjoj Voći susrela se generacija učenika koja je osnovnu školu završila davne 1962.godine.

Dirljivo je bilo gledateljima i suorganizatorima proslave/ravnateljici škole i mjesnom župniku/ nazočiti susretu ljudi od kojih se neki nisu zaista vidjeli punih 50 godina.

Riječ zastala u grlu,topli zagrljaji pa i suze radosnice tek su dio osjećaja koje su sudionici proslave razmijenili razgledavajući stare fotografije iz pismohrane škole te listajući spomenice.

Škola je bivšim učenicima priredila zanimljivu izložbu fotografija iz njihovog vremena te suvremenih fotografija iz života škole danas kao i izložbu radova učeničke zadruge.Ravnateljica je pozdravila nazočne bivše učenike kao i troje učitelja koji su došli na proslavu.

Nazočnima su se obratila  i trojica organizatora i sponzora proslave-Josip Jakopec,Vlado Bukovec i Alojz Krobot.Cijeli školski sat vodio je bivši direktor škole Tomislav Cukor na čiji su se poziv nazočni kratko predstavili.Iz predstavljanja se moglo čuti da su ovoj generaciji životni putevi bili trnoviti,ali da su ih uspješno prošli.Gotovo svi imaju obitelj,mnogi su završili zanatska zanimanja u susjednoj Sloveniji i ostali tamo živjeti,a neki su se rasuli svijetom od Kanade do Velike Britanije.Dio njih ostao je u svojem rodnom kraju pa među njima ima inžinjera,pravnika,psihologa,policajaca,ekonomista,ali i poljoprivrednika i radnika.Danas su gotovo svi ovi 65.godišnjaci u zasluženim mirovinama.

Svi sudionici proslave dobili su licitarsko srce i brošuru s literarnim radovima bivših učenika škole kao i obnovljenu fotografiju njihovog osmog razreda na kojoj su se teško prepoznavali.Svoje učitelje darivali su knjigom bivše prosvjetne radnice Ivanke Kunić-Oživljena sjećanja te akvarelima  mlade slikarice Barbare Knežević.

Druženje je obuhvatilo i misu za pokojne učenike,njih sedmero koji više nisu među njima, te za pokojne učitelje.Zapaljene su svijeće i položeno cvijeće na mjesnom groblju,a sudionici proslave upoznali su kroz župnikovo predavanje i razgledavanje i voćanske kapelice i crkvu.

Sponzorirani svečani ručak održao se u obnovljenoj vjeronaučnoj dvorani župnog dvora gdje su bivše učenike zabavljali domaći muzikaši i župni zbor.

Druženje se za dio sudionika, koji nisu morali daleko putovati, nastavilo i u jednoj klijeti do ranih večernjih sati nakon čega se bilo teško rastati.

Sljedeći susret ugovoren je za pet godina na istome mjestu.